svoje trinaeste godine nosim breme krivice koje nijedno dete ili tinejdžer nikada ne bi trebalo da nose. Nosim ga umesto vas, umesto svih odraslih koji se nisu umešali, koji su skrenuli pogled, koji su se radije uzdržavali od postavljanja pitanja i nisu hteli da znaju. Erik me je na svoj rođendan zamolio da dovedem Anželik u kućicu za čamce zato što je želeo, kako mi je rekao, da joj prizna svoja osećanja. Pristala sam, srećna što učestvujem u ovoj ljubavnoj izjavi koju sam smatrala strašno romantičnom. Kada mi je naredio da ih ostavim same, dok se Anželik teturala između drvenih školjki, poslušala sam. Ostavila sam je tamo, u toj prljavoj šupi, s njim. Ni na trenutak nisam pretpostavila da je ona u opasnosti.