On je bio čovek za koga su sećanja predstavljala teret, a očekivanja višak. Prosto osećajući, razmatrajući i mareći za ono što mu je pred očima, bio je ranjiv isključivo u sadašnjosti. Njegovo gledište o vremenu bilo je kao kratkotrajni treptaj oka: ta projekcija svesti u dane minule i dane buduće, što prošlost čini sinonimom za patetiku, a budućnost za obazrivost, bila mu je strana