Karl Ove Knausgård

imaš djecu u kući, prvi se snijeg očekuje s velikim uzbuđenjem. Čak su i ovdje, na krajnjemu jugu Skandinavije, gdje je većina zima posve ili djelomice bez snijega, uz snijeg vezana velika očekivanja. Zimu, i naročito Božić, djeca dovode u vezu sa snijegom, unatoč tomu što su samo jednom doživjela pravu snježnu zimu. Slika zime iz filmova i knjiga nadilazi stvarne dane ispunjene kišom i vjetrom i stvarnija je od njih, što mnogo kazuje o dječjemu svijetu koji se lako otvara prema nečemu drukčijemu od onoga što jest, i što je puno nade.

održavati uspomene na Božić iz djetinjstva.

U tomu smo doista bili dobri, i navečer, na žutomu uličnomu svjetlu, mogao si vidjeti troje-četvero mršavih dječaka kako jure nizbrdicom u čizmama, neki nagnuti prema naprijed, kao spustaši, drugi uspravljeni, kao da se i ne događa to što se zapravo događa, kao da su u nekoj drugoj situaciji, stojeći i možda razgovarajući s nekim na raskrižju, klimajući i lepršajući svojim slabunjavim tijelima.