slobodan

Ponekad, kada iscrpim zadnju zalihu živaca i budem toliko prokleto iscrpljena, čeznem za tim starim životom. Želim ga natrag.
Ali ne želim se istinski vratiti onamo zato što je sadašnja situacija drugačija. Istina je da više ne živim bezbrižno i spontano. Istina je da bih zbilja voljela uživati u obroku bez nečijeg plakanja. Istina je da sam itekako uživala u netaknutom zdjeličnom podu. No usprkos umoru i psovanju zbog ogromnih glodavaca koji pjevaju zatupljujuće pjesmice, iskreno mogu reći da to ne bih mijenjala (osim da dobijem dopuštenje da se poslužim vremenskim strojem Martyja McFlyja i jednom se tjedno vratim u 2008. godinu; to bih svakako učinila).
Veći dio života provodim slaveći svoj roditeljski život nego što se prisjećam zlatnih dana kada nisam bila roditelj. Svaki mi dan daje razloge za slavljenje roditeljstva, zato što druženje s mojim dječacima nadmašuje sve drugo što sam činila u prošlosti. Stoga se nadam da ni na koji način ne iznevjeravam poseban život koji sada živim s njima tako što se prisjećam svog života prije njih.

Kao roditelji već imamo dovoljno briga. Mozgovi nam neprestano nešto premeću: stvari koje trebamo činiti, stvari koje trebamo češće činiti, stvari koje smo zaboravili, stvari koje bismo voljeli činiti da imamo više vremena... Možda jedino možemo odlučiti koje se kuglice po svaku cijenu moraju nastaviti kretati: one za sreću, za bit naših bića, i naučiti duboko disati dok ostale lete na sve strane.

učvrstite uz led koristeći klinove i žicu. Izgleda