Francuski književnik Émile Zola (1840.-1902.) osnivač je, teoretičar i najveći pisac književnog pravca naturalizma. Svojim je ciklusom od 20 romana “Rougon-Macquartovi” (1871.-1893.), među kojima se za remek-djelo smatra roman o rudarima “Germinal”, u djelo proveo vlastite ideje prema kojima književnost treba stvarnosti pristupati gotovo poput znanosti, i postigao veliki uspjeh. Izuzetno je važan i utjecajan bio njegov doprinos liberalizaciji Francuske i angažman u borbi za društvenu pravdu i napredne ideje, pri čemu se osobito ističe njegova uloga u poznatoj aferi Dreyfus i obračun s konzervativnim vojnim i političkim krugovima u članku Optužujem! (J'Accuse!) objavljenom 1898. godine.
“Germinal” (1885.), trinaesti po redu, a po mnogima i najuspjeliji roman Zolinog ciklusa, smješten je u sjevernu Francusku, u rudarsku i industrijsku regiju u okolici grada Lillea, u 1860-te godine. Pripremajući se za pisanje tog romana Zola je nekoliko mjeseci proveo živeći među rudarima, osobno je svjedočio štrajku, te je čak radio u rudarskom oknu. Zola uvjerljivo opisuje zbivanja oko neuspjelog rudarskog štrajka i nesreće u rudniku, iscrpno ocrtavajući veliki broj različitih likova. Po prvi put u književnosti opisuje se iznimna, šokantna bijeda i težak položaj rudara, kod kojih život na rubu gladi i bolesti zbog neljudskih uvjeta rada izaziva gotovo životinjske reakcije u žudnji za preživljavanjem, dovodeći ih u apatično stanje u kojemu se mire sa svojom sudbinom, pa i sa nasiljem i nepravdom. Središnji i najuspjeliji “lik”ovog romana su rudarske mase, kolektivni lik u čijem je opisivanju Zola postigao svoj književni vrhunac. Tematizirajući društvenu nejednakost, Zola zastupa ideje socijalizma i revolucije, premda vizionarski najavljuje sve negativne posljedice koje će takve ideje kasnije u povijesti donijeti.
Preveo: Iso Velikanović.
Lektira za 3. razred srednje škole.
