Sarajevska Princeza

Rat je permanentno, legalno nasilje.

Abdulah Nakaš Nale

Rat je kada se ubijaju ljudi koji se međusobno ne poznaju po naređenju ljudi koji se dobro poznaju, ali se međusobno ne ubijaju.

Albert Ajnštajn

Nismo ni znali da se razlikujemo dok nisu došli ovi političari koji su nas podijelili kao ovce u toru i pobili se oko livade. Mi smo ovce određene za klanje. Postavili su nas u red.“

Sarajevo, 19. 5. 1992.

Prim. dr Abdulah Nakaš Nale

Nikad se nisam naučio dijeliti ljude prema imenu ili naciji. Nacija je sranje, laž, dobra samo onima koji hoće da te koknu ili opljačkaju u to ime. Opljačkaju te svakako.

Cijeli rat u bivšoj Jugoslaviji je bio nepotreban i odvratan. Nikome nije donio sreće. U zemljama bivše Jugoslavije i danas vladaju nacionalisti koji su izazvali rat i koji vode svoje zemlje sve dublje u bijedu i zaostalost. U bivšoj Jugoslaviji se i danas zločinci kriju iza nacije i govore: „MI i ONI... Neka SMO ih... I ONI su NAS...“ Time prenose odgovornost na cijeli narod. Kriju se iza naroda. Lažu! Čista laž je da su činili zločine u moje ime, ili u tvoje ime. Činili su ih zato što su zločinci, a ne zato što su narod. Oni nisu narod. Oni su sramota svoga naroda. Zabranjujem da me bilo ko od njih svrstava sa sobom. Odbijam da ih na bilo koji način podržavam u ime sebe, u ime svoje djece, u ime sve nesreće koju sam vidio u ovom ratu, a čiji djelić je opisan u ovoj priči...

„U ratu organizacija spasava ljude, a ne medicina“

– Pitali su jednom velikog Konfucija: „Učitelju, kako odgovoriti na zlo, je li zlom?“ „Ne“, odgovorio je on. „Onda biste bili zli kao i oni.“ „Onda, znači, dobrom?“, pitali su dalje. „Ne, time biste samo pomagali zlo!“ „Onda, kako?“, pitali su dalje. „Pravdom“, rekao im je Konfucije.

Smiješno je bilo pomisliti da je nekada postojalo nekakvo radno vrijeme. Sada je radno vrijeme bilo – stalno

U ratu su stvarno dobri ljudi postajali još bolji, a zli još gori.

Naoružani momci su se organizovali u nekakve „specijalne“ jedinice i počeli da se snabdijevaju svim i svačim. Ali kako se snabdijevati? Nije bilo reda ni zakona, nije bilo organizovane vojske ni policije, a kad toga nema, vlada zakon džungle. Anarhija. Pravo jačeg. Naređuje onaj ko ima pušku. Ko je nema, ima da ćuti i sluša. Tako su se ti momci snabdijevali silom

Sarajevo je smješteno u kotlini potpuno okruženoj visokim planinama. Na njima su se ukopali vojnici Jugoslovenske narodne armije s artiljerijom i okrenuli topove prema nama. Bombardovanje je trajalo neprekidno po cijelom gradu.