Jedan od prvih hrvatskih filozofa i vodećih hrvatskih intelektualaca svojega doba, Franjo Marković (1845–1914) je ostavio i značajan romantičarski književni opus.
Idilični romantični ep Dom i svijet (1865.) bavi se suvremenim temama. Premda je pjesnikov izraz stilski u duhu romantizma, a u nekim aspektima i klasicizma — pri čemu je Markovićev glavni uzor poljski romantičar Adam Mickiewicz, ali i Goethe — autor se odmiče od konvencija ilirizma birajući realističnu temu i opisujući društvena previranja i politička zbivanja u hrvatskoj provinciji na polovici 19. stoljeća. Marković daje sentimentalni i idealizirani opis sela i naroda, istovremeno, kao filozof, zagovarajući vrijednosti građanstva i humanizma poput slobode, naobrazbe, demokracije, borbe protiv duhovne zaostalosti i političke potlačenosti. Suvremenici su izuzetno cijenili ovo djelo, koje je autor napisao kao dvadesetogodišnjak.
