Sunčevi dragulji

Najbolje stvari događaju se kad im čovjek dopusti da se dogode same od sebe.

Stidljiva je ruža procvjetala.

I sada je spavala u njegovu krevetu udobno se smjestivši. Kao da je ondje i pripadala, pomislio je promatrajući je sanjivim očima. Kao što je izgledala da pripada ovdje dok je posluživala pića u njegovu pubu, dok je radila u svom vrtu ili dok je šetala brdima u pratnji O'Tooleove kuje.

Doista se tako lijepo uklopila u njegov život. I zašto, pitao se, zašto ne bi bila njegov dio? Zašto bi se htjela vratiti u Chicago ako je ovdje sretna i ako je on sretan s njom? Bilo je vrijeme da se oženi i osnuje obitelj, nije li? Ni s jednom to još nije zvučalo tako lijepo i tako primamljujuće kao s Jude.

On je čekao to nešto, nije li? I onda je jedne kišne večeri ona ušetala u njegov pub. To je bilo dovoljno da sudbina preuzme stvar u svoje ruke.

Dao si mi riječi, Aidane, te čarobne riječi koje sam morala čuti. Stoga ću ih i ja reći tebi. Tako da od danas zajednički krećemo naprijed gradeći svoju budućnost." Zastala je očekujući da će osjetiti strah i sumnju, ali jedino što je osjetila bila je neizmjerna radost. "Nitko prije tebe nije bio važan", rekla je tiho. "Iako sam žarko željela i uvjeravala se kako sam pronašla onog pravog jer sam se istinski bojala samoće. Sad sam naučila živjeti sama, voljeti samu sebe i vjerovati si. Ne dobivaš ženu koja je slaba i iscrpljena i uvijek voljna popustiti samo kako bi izbjegla nesuglasice."

Dok mu je srce divlje tuklo, polako je podigao kažiprst lijeve ruke i oprezno ga prislonio na razbijeni nos.

"To mi je sada kristalno jasno, draga."

Nasmijala se, ali joj još uvijek nije bilo žao zbog onoga što je učinila.

"Kad jednom odlučim uzeti te, za mene više nikada neće postojati netko drugi." Ispružila je ruke prema njemu. "Aidane, zauvijek ili nikako."

"Zauvijek." Uhvatio je ispružene ruke i poljubio jednu pa drugu. Duboko je udahnuo i kleknuo pred nju.

"Što to, za ime Boga, radiš?"

"Ovoga puta to ću učiniti kako Bog zapovijeda. Ne radi se ovdje o ponosu", rekao joj je gledajući je ravno u oči. "Nemam vreću dragulja koju bih ti mogao istresti pred noge. Sve što imam jest ovo."

Gurnuo je ruku u džep i izvukao prsten. Bio je tanak i star, a mali dijamant u sredini veselo je zasjao na danjem svjetlu otkrivajući sve zavjete koje je ovjekovječio.

"Pripadao je mojoj majci, a prije toga njezinoj majci i majci njezine majke. Iako je kamen mali i prsten tanak, traje već naraštajima. Molim te da ga uzmeš i da uzmeš mene jer je moja ljubav prema tebi neizreciva. Pripadaj mi kao što ja pripadam tebi, Jude. Gradimo budućnost zajedno. Kakav god život napravimo, bit će to naš život. Zajednički."

Obećala si je da neće plakati. U trenutku poput ovoga željela je da joj oči i um budu jasni. Čovjek kojega je voljela klečao je pred njom i nudio joj... sve. Kleknula je pored njega.

"Uzet ću prsten i uzet ću tebe i oboje ću čuvati svojim životom. Želim ti pripadati, Aidane, kao što ti pripadaš meni." Ispružila je ruku i on joj je stavio prsten. "Naš zajednički život upravo je započeo."

U trenutku kad joj je stavio prsten na prst, oblaci su nestali, a sunce je zasjalo svjetlošću jakom poput dragulja.