bookmate game
sr
Libros
Goran Skrobonja

Nakot

U predvečerje apokalipse, novi soj ljudskih bića diže se kako bi spasao čovečanstvo od uništenja.

235 páginas impresas
¿Ya lo leíste? ¿Qué te pareció?
👍👎

Opiniones

  • Jelena Jaksiccompartió su opiniónhace 5 meses
    💀Espeluznante
    🎯Justo en el blanco

    Sjajan roman koji se proždire u nekoliko velikih zalogaja bez pauze za udah.

  • Milenko Milutincompartió su opiniónhace 4 años
    👎Olvídalo
    💤Aburrrriiiido

    Iskreno...veliko razočarenje.Likovi površni i dosadni.Radnja spora.Jedno veliko NIŠTA.

  • b8354640361compartió su opiniónhace 4 años
    👍Me gustó
    🎯Justo en el blanco
    🚀Adictivo

    Ideja je super.Ima dovoljno SF i horor elemenata da drzi tenziju sve vreme a s druge strane razvija likove tako da se povezete sa njima i ispratite ih do kraja.

Citas

  • Đorđe Antićcompartió una citaayer
    Još se živo sećao trenutaka koji su do svega doveli. Ono dete i njegova majka bili su demoni. Nosili su u sebi nečiste sile koje su ga plašile, ne toliko zbog toga što su pročitali njegove misli, otkrili mračne, pokopane tajne. Ono što mu je ulivalo strah bila je prevelika sličnost s osećanjem koje ga je izbezumljenog oteralo u šumu iz krvlju oskrnavljenog doma i kasnije pohodilo u košmarima; bila je to slutnja da će neka moćna ruka posegnuti iz ništavila i konačno ga odvući na neko užasno mesto, gde i najcrnja predstava o paklu izgleda kao turistički prospekt. Negde gde tužne i lepe žene bezuspešno pokušavaju da nasade odrubljenu glavu na truplo i te beslovesne pokrete produžavaju u večnost.
  • Jelena Jaksiccompartió una citahace 5 meses
    Soliter koji se uzdizao kraj Bogoslovije i gospodario pogledom sa platoa na kome se nalazio Omladinski stadion, bio je ružan sivi toranj posađen tu bez ikakvog smisla, kao da su urbanisti u vreme njegove gradnje zajedno sa projektantom hteli samom Svevišnjem da pokažu srednjak. Kada bi neko onima koji su manje upućeni u istorijat te veštačke betonske pećine rekao da je zgrada u Ulici Mije Kovačevića broj 9 svojevremeno osvojila uglednu nagradu za projekat, pogledali bi ga s nevericom i otišli odmahujući glavom... Mada ni to nije sigurno, jer narod je navikao da malo po malo saznaje o svojoj daljoj, a posebno bližoj prošlosti, mnogo gore i nelogičnije stvari.
  • Jelena Jaksiccompartió una citahace 5 meses
    Ono što mu je ulivalo strah bila je prevelika sličnost s osećanjem koje ga je izbezumljenog oteralo u šumu iz krvlju oskrnavljenog doma i kasnije pohodilo u košmarima; bila je to slutnja da će neka moćna ruka posegnuti iz ništavila i konačno ga odvući na neko užasno mesto, gde i najcrnja predstava o paklu izgleda kao turistički prospekt.

En las estanterías

fb2epub
Arrastra y suelta tus archivos (no más de 5 por vez)